Predmet istraživanja u ovoj studiji je dramsko stvaralaštvo Ljubomira Simovića i naročito prepoznatljive osobenosti koje su odredile ovog pesnika kao dramatičara nacionalne drame. S tim u vezi je i hipostaziran odnos pesnika prema sopstvenoj naciji u svetlu njegovog jasnog političkog, verskog i nacionalnog opredeljenja. Ispisujući svaku rečenicu svoje dramske poetike, Simović upisuje sebe i svoje unutrašnje biće vaspitavano u hrišćanskom, pravoslavnom i svetosavskom duhu.
Ljubomir Simović je jedan od najznačajnijih savremenih srpskih pisaca. Osnovna osobenost njegovih dela su moralna osetljivost, blagozvučnost i bogatstvo jezika, i izuzetan dar humorističke uobrazilje. Dela su mu utemeljena na iskustvu narodne tradicije (legende, mitovi, stari spomenici i zapisi, običaji, istorijski podaci), ali su otvorena i za slike savremenog života.
Dramski svet Ljubomira Simovića teži dubinskom čitanju drama ovog pesnika sa željom da pruži skroman doprinos u razvoju nove teorijske misli ne samo kada se radi o njegovom dramskom opusu, već kao model za nova učitavanja i ostalih dramskih pisaca koji bitno doprinose novom kartografisanju sveta pozorišta i kulturne tradicije uopšte.