Redaktorska grupa, u sastavu Mato Pižurica (glavni redaktor), Milorad Dešić, Branislav Ostojić i Živojin Stanojčić, priredila je izmenjeno i dopunjeno izdanje Pravopisa srpskoga jezika Matice srpske iz 1993. (i u ponovljenim izdanjima 1994. i 2002), čiji je glavni autor bio Mitar Pešikan, uz saradnju sa Jovanom Jerkovićem i Matom Pižuricom. Recenzenti prvog izdanja bili su Pavle Ivić i Ivan Klajn, a izmenjenog i dopunjenog Ivan Klajn i Drago Ćupić.
Kao projekat Matice srpske a u organizaciji Odbora za standardizaciju srpskog jezika, aktuelni Pravopis Matice srpske je (1) prekomponovan (u redosledu poglavlja vratio se belićevsakoj tradiciji), (2) izostavljeni su prilozi koji ne spadaju u pravopisnu problematiku, (3) tekst je skraćen, temeljno prerađen i prestilizovan, (4) oslobođen je pozivanja na Pravopis srpskohrvatskoga jezika dveju matica iz 1960. godine i svih relacija prema hrvatskoj standardizaciji (nisu, naravno, uvođene relacije prema „novim" jezicima), (5) uvedene su ograničene novine u skoro svim poglavljima, ali uglavnom samo u detaljima u kojim je praksa demantovala važeća pravila, (6) lišen je suvišnih užepravopisnih dvojstava, (7) napisan je gotovo nov tekst o interpunkciji, potpuniji i instruktivniji, a odeljak o transkripciji dopunjen skandinavskim jezicima, zamenjen je tekst o pisanju imena iz engleskog jezika, a retuširan je i proširen deo o francuskom i neznatno o slovenskim jezicima (8) rečnik uz pravopis je dopunjen i to, pre svega, popisom primena pravopisnih pravila aktuelnom građom, (9) uvedeno je znatno više instruktivnih detalja i ilustracija kojima se podržava raznovrsnija funkcionalna pismenost, (10) u skladu s našom tradicijom, novo izdanje je sačuvalo, donekle i dalje razvilo, ulogu pravopisa kao priručnog jezičkog savetnika itd.