NITI RAZORENIH SUDBINA
Neću da štedim reči hvale: nisam kritičar ni pozorišni teoretičar, a ne umem da ispišem stranice i stranice na kojima bih, kako to struka i teorija nalažu, opsežno iskazao svoj sud. Navikao sam da odmah kažem šta mislim, nadajući se da će mi iskustvo pisca i dosadašnji rad pomoći da mi čitaoci poveruju. Dakle, pred nama je knjiga drama jednog izuzetnog, rasnog dramatičara čiji je rad obeležio pozorišnu literaturu našeg podneblja na razmeđi dva veka. Skoro sva ova dela izvedena su u pozorištu ili na filmu, sa podjednakim uspehom, a sada, složena u korice knjige, plene jednim novim, posebnim sjajem, jer se čitaju bez daha, kao uzbudljivo romaneskno štivo čiji junaci i junakinje, naizmenično napajani čašama meda i čašama žuči, burno i strasno tragaju za ljubavlju, srećom i nitima svojih razorenih sudbina.
Slom jedne epohe, započet osamdesetih, i potonje uništenje svega što je ona značila, masovna nezaposlenost, glad, lutanja od nemila do nedraga, ratovi, neprekidne krize, rađanje neizvesnog novog doba… nisu, formalno, ni u prvom ni u drugom planu zbivanja, već potmulo ječe i odzvanjaju u nekom epicentru naizgled koliko-toliko bezbedno udaljenom od marginalnih prostora zabačenih provincijskih naseobina i predgrađa… A zapravo, ta zla kob vremena useljena je u srca Brzakovića, Kneževića, Jankovića, ili u duše Živojina i Mirjane, njihovih okruženja koja se vrte, uzdižu, sunovraćuju, drhte, vole, mrze, svete, ubijaju, uzalud beže i pokušavaju da iskoče iz mahnitog kola sudbine. Sa podjednakom snagom i uverljivošću, uz jarko i sočno ocrtane karaktere, gorki humor i neprekidni, čas tinjajući ili eruptivno izliveni bol, Pavlović nas uvodi u uboge čatrlje, seoske dućane, policijske postaje, bogataške vile, usputne železničke stanice, zapuštene krčme, dubrovačke uličice, šumadijska raskršća… kojima tumaraju obeščašćenje devojčice, sumanuti zlikovci, dečaci-osvetnici, prevarene majke, očevi koji su napustili porodice, raspamećeni dedovi, sitni kriminalci, intelektualna „elita“…
Sve u svemu, Radoslav Pavlović je ostavio dubok i trajan književni trag o oluji u kojoj su osakaćene, ranjene, nestale ili odbegle čitave generacije.
Gordan Mihić