Započet kao priča o sudbini princa Đorđa Karađorđevića u vremenu u kome se već razaznaju obrisi nadolazeće ratne katastrofe, roman Princ i fantom Milana Vidojevića, predočavajući sliku epohe kroz dramatična politička dešavanja kojima biva zahvaćena, postaje priča u čije se središte uvode motivi tajne. Zbog toga se u njega ugrađuju brojni i različiti sadržaji: od slika moralno labilnog građanskog života, preko dinastičkih intriga i trvenja, do zakrivenih magijskih i okultnih dejstava. A svi oni presudno usmeravaju sudbine junaka u romanu čija centralna prostorna tačka, i povlašćena simbolička oznaka, postaje duševna bolnica.
Opterećen brojnošću sižejnih okosnica i narativnih rukavaca, maštovit, slojevit i uzbudljiv, na momente veoma dinamično i živopisno kazivan, ovaj roman čitaoca vodi u susret nekim alternativnim saznanjima koja su, na ukupan razvoj događaja, imala presudan sudbinsko istorijski značaj. Zbog toga se na njegovoj pozornici simultano pojavljuju dinastički predstavnici, političari, gramzivi građani, oprezni seljaci, dijabolični lekari, sa sopstvenom dušom nepomireni bolesnici, ali i „Adepti skrivenog znanja“, mistici i fantaste.
Tako je postalo moguće da se jedna tajnom obavijena smrt u bolnici pripiše delovanju „fantoma“ koji je, koliko stvarna, još više maštenska pojava; figura koja navešćuje ratnu kataklizmu, ali i koja, istovremeno, svedoči o neprekinutom prisustvu i dejstvu ništiteljskih sila u ljudskom svetu i istoriji. A to je, zapravo, osnovna idejna, tematska i misaona okosnica i teza ovog, neslućenim tamninama ljudske prirode i zaumnim prostorima njene vražje mašte, angažovano i tendenciozno posvećenog romana.
Na njegovim stranicama se dinamično i slikovito susreću i sudaraju istorijsko i sudbinsko, ideološko i maštensko, fantazijsko i emotivno, okultno i intimno… Ukrštaju se silnice istorije sa mutnim nastojanjima politike. A u tamno polje njihovih okrutnih dejstava ovaj je pisac postavio usamljenog pojedinca viđenog kroz njegovu nagonsku želju da preživi i njegovo samosvesno osećanje da humane vrednosti i vrednosti duha i etosa koje, uprkos silini izazova, moraju da neupitno čuvaju i unapređuju, uvek iznova osvajaju, dokazuju i beskompromisno brane.
Mileta Aćimović Ivkov