“Godina prođe, dan nikad” je i autobiografija i dnevnik i hronika i roman. Žarko je, po Amarovim rečima, od stotina i stotina stranica svog Dnevnika, sačuvanog u šesnaest svezaka, iz hroničara prerastao u pisca. Sumorne stranice zatvorske hronike pretvaraju se u intimnu ispovest. Ova knjiga dodiruje mnogo tema, predstavlja brojne likove i opisuje sijaset događaja. Žarkovo zapažanje je oštro i iskusno, ulazi pod kožu onih koje opisuje; njegovo uvo pamti suptilnosti jezika i zvukove dugačkih zatvorskih hodnika, njegova mašta razgovara sa maštom rođenog brata. U tišini, u osluškivanju, u zadržanom dahu, u tuposti prolaska vremena.
- Spremite se za veliki put koji ćete proći čitajući ovu knjigu. Taj put nije ni malo lak, priča je emotivna, neke rečenice seku kao nož. Ali, ako čitate otvorenog srca, nagrada će na kraju biti posebna: upoznaćete jedno ranjeno ljudsko biće koje prolazi kroz pakao gledajući svet oko sebe sa željom da ga razume - piše Amar, koji je režirao čuveni film “Šmeker”, u kom Laušević igra glavnu ulogu.
Žarko Laušević je rođen 19. januara 1960. godine na Cetinju. Na beogradskom Fakultetu dramskih umetnosti, odsek - gluma, diplomirao je 1982, u klasi profesora Miroslava-Minje Dedića. Iste godine postaje član Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Odigrao je na desetine značajnih uloga u pozorištu, na filmu i televiziji. Dobitnik je velikog broja jugoslovenskih nagrada, poput Zlatne arene u Puli, Sterijine nagrade, “Cara Konstantina”, “Ćele kule”, nagrade “Zoran Radmilović”...
Krajem jula 1993, postao je glavni akter jedne tragedije...
"Naravno, ja nisam slobodan čovek. Čovek koji je ubio nikada više ne može biti slobodan. Sloboda više nikada ne može biti moja reč. Sloboda je pravo drugih da kažu šta misle o meni, sloboda je da me “slobode”, svojataju, mrze i mrcvare. A ja više i ne znam šta znači ta reč? Je li to možda samo sećanje da sam jednom kao dete trčao oko Biljarde i bio srećan, ili je sloboda onaj trenutak kada sam odlučio da napišem ovu knjigu?"
Žarko Laušević