Denis Džonson
ISUSOV SIN
Klasici kao smireni pogled unazad i hedononistička potraga za neprikosnovenom literaturom minulih vremena. Biblioteka "Antologija svetske književnosti" vraća nas biserima lepe književnosti dokazujući da ta dela i njihovo vreme nikada ne prolaze.
Likovi koji defiluju pričama Denisa Džonsona većinom su gubitnici i antiheroji, duhovi sa dna društvene lestvice – alkoholičari, isluženi mornari, bivši bokseri, samohrane majke, ludi propovednici i narkomani... sve siročići američkog sna koji lutaju bespućima duhovno opustošenog „divljeg“ zapada u potrazi za tračkom nekog svetla koje bi im povratilo veru u svet. Njegove surove priče o još jednoj izgubljenoj generaciji, potvrđuju da je zadatak pisca, kako je verovao i Skot Ficdžerald, da svedoči o svetu nemilosrdno i iskreno. Koristeći se altmanovskim kratkim rezovima, pripovedajući kratkim, odsečnim rečenicama i pasažima, na tragu Ernesta Hemingveja i blisko Rejmondu Karveru, i suprotstavljajući svoju surovu sliku realnosti sedamdesetih godina.