Patrijarh srpski Dr Gavrilo je rođen 17. maja 1881. godine u Vrujcima, u Donjoj Morači, kod istorijskog manastira Morače. Na krštenju je dobio ime Đorđe. Osnovnu školu je završio u manastiru Morači, kojim je tada upravljao njegov stric arhimandrit Mihailo Dožić Medenica. Poslije završene osnovne škole otišao je u Beograd da nastavi školovanje. Kad je završio iskušeništvo, Đorđe je zamonašen 26. februara, a u čin jerođakona je rukopoložen 27. februara 19oo. godine. Nedjelju dana kasnije rukopoložen je za jeromonaha i u tom svojstvu je vršio parohijsku službu. Godine 19o5. upisuje se, kao državni pitomac Srbije, na Bogoslovski fakultet Atinskog univerziteta, na kome je 19o9. godine diplomirao, a nešto kasnije i doktorirao. Kao visokoškolovan monah postavljen je za sekretara srpskog manastira Hilandara u Svetoj Gori, gdje je uživao visoko poštovanje, kako od srpskih monaha tako i u Protatu Svete Gore. Poslije Konkordatske borbe i tragične smrti patrijarha Varnave, mitropolit Gavrilo (Dožić) je 8. februara 1938. godine izabran za patrijarha Srpske Pravoslavne Crkve.
U manastiru Ostrogu su ga nemačke vojne vlasti dana 25. aprila 1941. godine u 6 sati izjutra zatekle i lišile slobode. Na putu od manastira Ostroga do Beograda patrijarh je mučen, kinjen, maltretiran, izgladnjivan i ponižavan. Polovinom septembra 1944. godine prebačen je u zloglasni koncentracioni logor u Dahau. Zajedno sa njim deportovan je i Vladika Nikolaj. Vodili su ih iz logora u logor i dva mjeseca su ih držali zatvorene u podrumu jednog bečkog hotela za vreme najžešćeg savezničkog bombardovanja Beča. Slobodu je dočekao 8. maja 1945. godine u mestu Kicbil, u Tirolu, poslije pune četiri godine teških iskušenja, muka i patnji…