“Dok drugi rat ratuju, ti se, sretna Austrijo, ženi!” – rekla je Marija Terezija, austrijska nadvojvodkinja, češka i ugarsko-hrvatska kraljica. Ona je jedinstvenom politikom ženidbe i udaje dece postizala i čuvala mir sa susednim zemljama.
Iako nije bila preterano lepa, krasili su je velika mudrost i umeće. Bila je prva i jedina žena koja je vladala Habzburškom monarhijom. Njena vladavina trajala je čak četrdeset godina, od 1740. do 1780. godine, a to razdoblje nazvano je terezijanizam. Stvorila je značajne reforme na polju vojske, vere, školstva, zdravstva. Sama je stvarala istoriju.
Rođena je u Beču 1717. godine. Bila je najstarija kćerka Karla VI Habzburškog (Charles VI) i Elizabete Kristine (Elisabeth Christine of Brunswick-Wolfenbüttel). Za njeno obrazovanje bila je zadužena crkva, a volela je umetnost i streljaštvo. Govorila je pet jezika: nemački, latinski, španski, italijanski i francuski.
Među brojnim reformama, najznačajnija na polju vojske je uvođenje vojnog roka za sve muškarce od 16 do 60 godina. Osnovala je i brojne vojne akademije, što joj je omogućilo trajni priliv vojske potrebne za ratovanje. Ekonomske reforme odnosile su se na ukidanje feudalnih odnosa, a pravila je i planove naseljavanja koje je uspešno sprovodila. Uvela je obavezno školovanje muške dece između šest i trinaest godina. Ukinula je inkviziciju, te je prekinuto mučenje i suđenje ženama koje su osuđivali da su veštice. Otvarala je medicinske ustanove i porodilišta, što je i podstaklo porast stanovništa.