Meša Selimović
TVRĐAVA
Značajni kanadski teoretičar Nortrop Fraj celokupno moderno romaneskno stvaralaštvo nazvao je tragičnim ironijskim modusom. Pojednostavljeno to bi trebalo da znači da je radnja romana redovno sa tragičnim posledicama, a da se sve dešava u jednom izvrnutom, ironijskom vrednosnom sistemu. To je najbolje opisao upoređujući slikovito slučaj planinara koji se uspinje uz Himalaje i u jednom trenutku se uzvikom prejako oglasi što izaziva lavinu iznad njega koja ga ubije. Njegova greška je očevidna, ali sa moralnog stajališta nije takva da bi trebalo da trpi toliko tragične posledice. Gotovo svi značajni romani posle moderne i u srpskoj književnosti pripadaju Frajovoj opservaciji, izuzev Selimovićeve Tvrđave. To je gotovo jedini roman koji ostavlja osvetljen prostor za sreću, ljubav i nadu. I ovaj pisac i naša književnost imaju strukturalno, kompozicino i uopšte u postupku složenije poduhvate, ali možemo samo govoriti o približno vrednim romanima Tvrđavi, no o boljem do naših dana u srpskoj književnosti ne može biti reči.