Prvi tom – Arhitektura – predstavlja istorijski pregled graditeljstva, počev od pojedinačnih porodičnih kuća, javnih zdanja, dvorova, palata, crkava, oblakodera, ulica, parkova, trgova, sve do iščezlih, danas nepostojećih građevina ili ambijentalnih celina.
Drugi tom – Arhitekti – kroz enciklopedijske odrednice razmatra delovanje probranih ličnosti beogradske arhitekture.
U trećem tomu – Pojmovi – obrađuju se osnovni, kao i manje poznati stručni termini iz arhitektonske prakse i teorije, definišu se pojedini odomaćeni pojmovi koji odslikavaju i prelamaju razvojne procese beogradske arhitekture XIX i XX veka, navode se i analiziraju obeležja arhitektonskih stilova i dovode u vezu s konkretnim primerima beogradskog neimarstva.
Izvodi iz kritika
„Izvan poznatih svetskih matrica, izvan kornjaštva etabliranih naučnih kuća, neponovljivo, samotno stoički, kao sigurno nigde u svetu, mladi esejist i filozof Slobodan – Giša Bogunović napisao je i objavio Arhitektonsku enciklopediju Beograda XIX i XX veka. Podvig koji je prethodno Unesko trebalo da prepozna, našao se u regalima patrimonijske biblioteke Srbije. (...) Bogunović je velikom erudicijom, prebačenom preko tri sloja interesa, došao do originalnih spisateljskih rešenja, uspevši da sačini jednu potpuno inovantnu knjigu dragocenih biografskih, bibliografskih, naučnih, teoretskih, esejističkih i filozofskih stranica, sa sigurnošću se može reći, bez presedana na našim prostorima. A kada se radi o trećem tomu i daleko šire, jer su tamo naše nacionalne graditeljske vrednosti sagledane kao deo srži globalne evropske civilizacije. (...) Bogunovićeva Enciklopedija je svakako rezultat jednog očevidno divovskog posla, napisana uz ogroman naučno-literarni instrumentarij, sa primernom naučnom strogošću i tačnošću. Služeći se velikom veoma rasutom i nesistematizovanom pisanom građom, Bogunović je u svoju Enciklopediju ugradio najznačajnije graditeljske pojave i njihove ishodišne rezultate, neke je redefinisao, dodao nova svetla, a neke je prvi put uveo u sada već vidno učvršćen pisani patrimonijum srpske kulture i umetnosti. Stoga se ARHITEKTONSKA ENCIKLOPEDIJA BEOGRADA XIX I XX VEKA može neopozivo smatrati kapitalnim delom srpskog arhitektonskog bića.“
Mihajlo Mitrović, „Zenit“, br. 1, jun 2006.
„Piščevo izlaganje se odvija tečno i pregledno uz upotrebu veoma bogate leksike i dinamične sintakse, što, uz slikovite opise i samosvojne komentare, čini ovu knjigu zanimljivom i privlačnom ne samo stručnjacima nego i širokom krugu znatiželjnika za istoriju, i, posebno, arhitekturu Beograda. (...) Beogradska arhitektura bila je dosad fragmentarno predstavljena u mnogo raznovrsnih publikacija, ali se Bogunović odvažio da znatiželjnicima pruži mogućnost da na jednom mestu sagledaju njen dvostoletni razvoj, učinivši to na izdašno dokumentovan, studiozan i uverljiv način.“
Milorad H. Jevtić, „Dva veka beogradske arhitekture“, NIN, 13. 7. 2006.
Arhiviranje urbaniteta
U stvaranju svesti i akumulaciji znanja o gradskosti Beograda pomažu i dobre a otud i retke knjige o njegovoj arhitekturi, poput one koju je napisao Slobodan Giša Bogunović. Njegova bogata Arhitektonska enciklopedija Beograda XIX i XX veka (izdanje „Beogradske knjige“, pečatano u Beogradu, 2005) jeste od onakvih dela bez kojih ne može nijedna ambicioznija evropska varoš i njena kultura, a za kojom je razumljivo žudela i unikalna balkanska metropola, čiji je identitet tako verno i iskreno ukodiran u njegovu građenu sredinu i formu. Sa svoja tri toma, na 1518 stranica i sa nekoliko stotina fotografija i ilustracija, Bogunovićeva Enciklopedija nije zastrašujuće obimna dokumentarna građa, nego bogato, informativno i iznimno zanimljivo štivo, sasvim prijemčivo široj publici. Ona se da čitati i onako „enciklopedijski“, ali i studiozno i kompleksno kao celina, ukrštanjem tema i fragmenata, povezivanjem pojmova, ideja i tumačenja, preklapanjem mesta, događaja, ličnosti i kuća, u sinhronijskom ili dijahronijskom ključu, kako je čitaocu drago. To je olakšano i tečnim spisateljskim stilom, na mahove diskretno poetizovanim tek da se pripitomi ozbiljni „enciklopedijski“ kontekst, pa tako nenametljivo začini „beogradskost“ teme.
(...)
Bogunović je uspeo da diskurs arhitekture i o arhitekturi relaksira od krute a rasplinute tehničke terminologije vrativši joj značenjsku punoću i arhetipsku poetiku. Smaračkom deksriptivnom kunsthistoričarskom maniru suprotstavio je objektivizujuća, ali ne i lična tumačenja i nezaobilazne veze sa istorijskom faktografijom i aromom. Inertnu, stereotipnu i patetičnu urbanu mitologiju, zamenio je odmerenom, ali ništa manje bogatom i gustom slikom arhitekture i kulture Beograda kakav beše i kakav jeste. Umesto kićenja epitetima, opredelio se za sigurno armiranje činjenicama koja su obogaćena asocijativnim i pripovednim dejstvima i efektima. Bez ovakve trotomne knjige, kako je tačno primetio jedan od recenzenata, dr Nikola Samardžić, Beograd bi „...nastavio da zamuckuje nemuštim snebivanjem nad svojim lepotoma i ruglom, jednom antinomijom svoje naročite estetike“.
Dr Vladimir A. Milić, Arhiviranje urbaniteta. Povodom Arhitektonske enciklopedije Beograda XIX i XX veka Slobodana – Giše Bogunovića, Beogradski književni časopis, broj 4, Beograd 2006.
(...)
The Slavonic and East European Review, the journal of the School of Slavonic and East European Studies, University College London, may 2006.
David A. Norris, Bogunovic, Slobodan Gisa. Arhitektonska enciklopedija Beograda XIX i XX veka. 3 vols. Beogradska knjiga, Beograd, 2005. 1518 pp. Index of Names. Bibliography.
Bogunovićevo delo zaslužuje pohvale jer daje sveobuhvatan pregled razvoja urbane infrastrukture i individualne gradnje koja je obeležila evoluciju Beograda. Ali iviše od toga, pisac otkriva kako kuće i krajevi grada, njegove ulice i ambijenti jesusistem znakova koji za one koji imaju strpljenja da pažljivo gledaju – izražavaju nade i strahove svojih građana. Grad je društvena i kulturna ideja koju iskušavaju ljudi koji ga nastanjuju i stvaraju. Kako ističe Luis Mamford u svom klasičnom delu Grad krozistoriju (London 1961): „zgrade govore i delaju, ne manje od ljudi koji ih nastanjuju, i kroz fizičku strukturu grada protekli događaji, odluke donesene davno, vrednosti uspostavljene i dostignute, ostaju žive i vrše uticaj“ (str. 113). Skrivena značenja Beograda otkrivaju se u Bogunovićevoj Arhitektonskoj enciklopediji. Reč je o vrednom referentnom delu za sve one koje zanima dvovekovna prošlost i sadašnjost prestonog grada.