priredila Dragica S. Ivanović
LATINSKI CITATI
Neobična je sudbina latinskog jezika - širio se sa širenjem imperije koja ga je stvorila, ali njena propast nije uzrokovala i njegov kraj; bio je službeni i verski jezik većeg dela civilizovane Evrope i mnogo vekova nakon propasti Rimskog carstva, da bi postupno, jačanjem nacionalnih jezika, gubio svoju apsolutnu vlast. Posle dve hijade godina, posle bezbrojnih stranica lepe književnosti, posle nebrojenih filosofskih i naučnih spisa njime ispisanih, kao jezik koji je ostao bez govornika, ali ne i bez funkcije, preselio se u mrtve jezike. No, jezici, kao i ljudi, tačnije, oni retki među ljudima čiji život je bio kao luča koja osvetljava tamu vekova koji su im prethodili i izmaglicu vremena koja tek imaju da dođu, žive i kroz svoju smrt...